Danas, metode tetoviranja koje svi obično viđamo rade umjetnici za tetoviranje sa mašinama za tetoviranje, a metode tetoviranja kao što su ručne igle više nisu uobičajene. Iako ga neki ljudi još uvijek koriste, za one tattoo umjetnike koji još uvijek koriste originalne tradicionalne metode, ako žele manipulirati ovim originalnim metodama kako žele, moraju imati odličnu tehnologiju i vještine da ih podrže, što je veća sposobnost i izazov . Zbog različitih vremena i regija, tehnike tetoviranja su polako evoluirale u različite škole, a postoje tri uobičajene metode koje se i danas koriste:
1. Samoanska tehnika Samoansku tehniku popularnu u Italiji prvi je stvorio i popularizirao Gian Mauccio Filgioni iz Milana i nekoliko drugih tetovatora. Malim čekićem su zabili kost za lemljenje ili češljaste igle u obliku motike napravljene od zuba ajkule, ubrizgali mastilo razmazano po alatu u kožu. Ovo je relativno složena tehnika, tetovator treba koristiti obje ruke, a za zatezanje kože tetovirane osobe potrebna je jedna ili više osoba kao asistenti, a ukupni pokreti tetovatora i asistenta moraju biti vrlo koordinirani.
2. Sinhronizacija tehnike u japanskom stilu Tetovaže u japanskom stilu koriste drvene štapiće, koji su pomalo poput štapića za jelo. Duge su oko 60 cm. Stražnji dio ručne igle je izrađen od drveta, a prednji dio je metalni niz igala. Pigment bode kožu.
3. Američka metoda tetoviranja Američka metoda tetoviranja je prethodnica mašine za tetoviranje koju sada najčešće koristimo. Koristi malu električnu mašinu za igle koju su izmislili Britanci i opremljena je vrstom udarne igle. U stvari, to je slično metodi udara na Samoi. Princip je sličan, ali je automatizovan. Na vrhu mašine ima 1-7 igala. Iako su ljudi uglavnom psihički pripremljeni, ipak osjećaju malu bol. Dio toga zavisi od nivoa veštine tattoo umetnika, a veći deo zavisi i od osetljivosti tattoo umetnika i iskustva tattoo umetnika.
