Danas metode tetoviranja koje obično vidimo izrađuju umjetnici tetovaža pomoću aparata za tetoviranje. Metode tetoviranja, poput igle za ruke, rijetke su. Iako ga neki ljudi i dalje koriste, ali za one tetovaže koji i dalje koriste primitivne tradicionalne metode, moraju imati snažne vještine i vještine da ih podrže ako žele manipulirati ovim primitivnim metodama kako žele, što je veća sposobnost i izazov. Zbog različitih doba i regionalnih razlika, tehnike tetoviranja polako su se razvile u različite žanrove.
Tri su uobičajene metode koje se koriste i danas
1. Samoanska tehnika Samoansku tehniku, popularnu u Italiji, prvi su stvorili i promovirali Gianmaozio Filgioni iz Milana i nekoliko drugih umjetnika tetovaža. Koristili su mali čekić za zabijanje kosti ili Žalac u obliku češlja u obliku motike ubrizgao je tintu nanesenu na alat u kožu. Ovo je složenija tehnika. Umjetnik za tetoviranje mora koristiti obje ruke zajedno, a potrebna je jedna ili više osoba kao pomoćnici za zatezanje kože tetovirane osobe. Cjelokupni pokreti tetovaža i asistenta moraju biti vrlo koordinirani.
2. Sinhronizacija tehnike u japanskom stilu Tetovaže u japanskom stilu koriste drvene štapiće koji su pomalo poput štapića za jelo. Dugi su oko 60 centimetara. Stražnja strana ručne igle drži se u drvetu, a prednji kraj je metalna igla, umočena u nju. Pigment probija kožu.
3. Američka metoda tetoviranja Američka metoda tetoviranja prethodnica je mašine za tetoviranje koju sada najčešće koristimo. Koristi malu električnu mašinu za iglu koju su izumili Britanci. Princip je vrlo sličan, ali je automatiziran. Na vrhu mašine nalazi se 1-7 igala. Iako su ljudi općenito spremni, i dalje osjećaju bol. Dio toga ovisi o tehničkom nivou umjetnika tetovaža, a veći dio ovisi i o osjetljivosti tetovaža i iskustvu umjetnika tetovaža.
