U zemljama kao što su Evropa i Sjedinjene Države, mnogi su oduševljeni tetovažama i smatraju da su tetovaže lijepa umjetnost. Slikali su uzorke svojih omiljenih ljudi i predmete na njihovim telima, kako ne bi nikada zaboravili. Uzorci tetovaža mogu se prema osobnim željama podijeliti u nekoliko vrsta. Postoje oni koji iskazuju ljubav, neki koji prikazuju priče i neki koji izražavaju religiozna uverenja. U Europi i Velikoj Britaniji postoji i posebno udruženje za tetoviranje koje redovno organizuje različite oblike tetovaža.
Etničke manjine u nekim dijelovima naše zemlje također imaju neke običaje poput tetovaža i tetovaža. Nacionalnost Li je jedna od njih. Što se tiče porijekla izvezenog lica i običaja tetovaža, postoje mnoge legende etničke skupine Li. Ukratko, otprilike postoje dvije kategorije: prva kategorija legendi, za koju se vjeruje da je proizvod izvornog sistema krvnih braka. U to se vrijeme braća i sestre vjenčavali, a izvezene tetovaže na licu mogle bi ih učiniti neprepoznatljivim kako bi se potomstvo moglo reproducirati.
Druga vrsta legende drži da su izvezene tetovaže na licu namijenjene da se odupru vlasništvu Tong-a, tirana i Han-a. Takve se legende često kombiniraju s ljubavlju odanosti, šire se široko i imaju veći utjecaj i postepeno oblikuju život Li žena. Neodoljiv običaj u Kini. Žene nemaju tetovaže, ne udaju se za nikoga za udaju, ne mogu biti domaćice kod kuće, a u društvu se smatraju pobunom klana.
Čak je i ta izjava obojena sujevernim bojama, rekavši da žene nemaju tetovaže. Nakon smrti, preci to nisu prepoznavali, a pokojnik bi postao "duh&beskućnika"." Dakle, od žena nacionalnosti Li iznad 45 godina, osim nekoliko ogranaka i regija, gotovo niko nema tetovaže. Ova vulgarnost postepeno je zabranjena sve do 1958. nakon oslobođenja.
